Aksiološki ?esencijalizam? i aksiološki ?relativizam? u pristupu književnosti. Interpretacija i povijest književnosti; interpretacija i književna kritika. Hermeneutika kao metodološki poriv i kao škola. Individualnost čitanja, društvenost čitanja (tekst, kontekst, autonomija). Formalističko i strukturalističko čitanje teksta (Propp: Morfologija bajki). Semiotička i naratološka čitanja: Eco ? modeli interpretacije, pojam neograničene semioze; preinterpretacija kao obustavljanje komunikacije. Uloga čitatelja u zacrtavanju granica interpretacije: teorija recepcije i reader-response criticism; Umberto Eco: Otvoreno djelo, intentio lectoris/ intentio operis. Novohistoristička i postmodernističko-partikularna čitanja: postkolonijalna, feministička, queer; ideološke strukture čitanja: Camille Paglia i čitanje odabrane proze u feminističko-psihoanalitičkom ključu. Konzekvence kulturalnog obrata: društvenokritičko čitanje i kulturalni studiji: aktivacija neangažirane književnosti. Odabrane interpretacije: Cervantes: Bistri vitez Don Quijote od Manche, Eco: Ime ruže, La Fontaine: Basne (izbor), Stojević: Viseći vrtovi i dr.
- Nastavnik: Daniel Mikulaco