JORGOVANIĆ, Rikard

JORGOVANIĆ, Rikard, (pravo prezime Flider), pjesnik, pripovjedač i feljtonist (Mali Tabor kraj Huma na Sutli, 11. IV. 1853 — Zagreb, 24. X. 1880). Od 1873. potpisivao se kao Jorgovanić i Flieder. U Zagrebu je polazio Plemićki konvikt 1864–66, gimnaziju te sjemenište 1872–73; 1873–74. šest mjeseci boravio u Veneciji, Firenci, Bologni i Rimu. Računski vježbenik Financijskoga ravnateljstva u Zagrebu 1873. i 1875, a 1874. i 1876–78. kućni informator djece slavonskih plemića (obitelji Mihalović i Pejačević). Od 1878. stalni suradnik zagrebačkoga Obzora, potom, do kraja života, urednik njegova podlistka. U književnosti se javio 1871. poezijom u listu Zviezda. Pjesme, novele i feljtone objavljivao je u novinama i časopisima Vienac (1873–80), Velebit (1874), Hrvatska lipa (1875), Hrvatski dom (1876, 1878), Obzor (1878–80), a neki tekstovi su mu posmrtno tiskani u Il Diritto Croato (1888–92) i Prosvjeti (1893). Na početku književnoga djelovanja, pozdravljen od uredništva Vienca kao »rođeni pjesnik«, napisao je osamdesetak pjesama, ponajviše balada i romanca s motivima rodoljublja, ljubavi, odbačenosti, osamljenosti i prolaznosti. »Izražajno i tematski proširuje granice ljubavne poezije«, a »u razvoju naše novije lirike prvi je i izrazitiji subjektivni ljubavni pjesnik« (N. Mihanović), s tek povremenim refleksivnim elementima; pjesme mu se izdvajaju melodioznošću i težnjom prema slobodnom stihu, a pojedine korespondiraju sa simbolizmom. U prvim pripovijetkama, u kojima se očituje utjecaj I. S. Turgenjeva, elemente realizma (opisi života na selu, u zagorskim i slavonskim dvorcima) spaja s romantičnima (bizarni i egzotični motivi i zapleti): Mlinarska djeca (1873), Divlja djevojka (1874), Crne niti, Ženske suze (obje 1875). U kasnijim pripovijetkama, kao što su Ljubav na odru (1876), Čovjek bez srdca, Dada (obje 1878), Stella Raïva (1880), osim tradicionalnih kompozicijskih i fabularnih postupaka, opisuje i unutarnja proživljavanja protagonista te unosi elemente fantastike rušeći logičku kauzalnost zbivanja i miješajući zbiljsko i imaginarno, čime »za stotinu godina prethodi književnoj fantastici kao konstituiranoj koncepciji moderne umjetnosti. Jedan je od prvih pisaca hrvatskih u kojega neobično i čudesno nije ni sporedna ni mjestimična dekoracija nego stilotvorna osobina doživljaja.« (D. Jelčić) Posebnu je pozornost privukao feljtonima, koje je kao stalni feljtonist objavljivao u Obzoru, obradivši u njima širok raspon tema: političkih, umjetničkih i kulturnih, uglavnom vezanih za Zagreb. Već mu je Šenoa, uz kojega je najpoznatiji hrvatski književnik 1870-ih, priznao »biljeg pravoga književnog zvanja«, glatkoću stila, zanimljivost, dubinu i oštrinu zapažanja, spontanost i duhovitost. Uvršten je u Antologiju pjesničtva hrvatskoga i srbskoga (Zagreb 1876), Antologiju novije hrvatske lirike (Zagreb 1934), Antologiju hrvatske novele (Zagreb 1997), Antologiju hrvatske kratke priče (Zagreb 2001) te prevođen na češki, talijanski i esperanto. Potpisivao se također šiframa R. F-d-r Jorg., R. Fl. Jorg., Jorg., -rg-, Žalidrug, P-p-ć, Vilinčić, X.